Čuveni marokanski tepisi cijenjeni su zbog svoje ljepote i u prodavnicama dostižu cijenu od nekoliko stotina dolara. Veoma mali dio tog novca, medjutim, završi u rukama žena koji ulože nekoliko mjeseci rada u pravljenje tih tepiha.
Stanovnici oblasti Taznakt u Maroku poznati su po proizvodnji tepiha izuzetne ljepote. Medjutim, za neke od ovih Berberki, tkanje 10 kilograma vune koliko je potrebno da bi se napravio jedan tepih, nije umjetnost već prihod za život.
"U oblastima
Taznakt i Uarzazat porodice su u prošlosti živjele od vune i tkanja", kaže tkalja Fadma Hasi.
To je danas teško. Tkaljama su potrebni mjeseci da pripreme vunu, a zatim još
toliko da od nje naprave tepih.
Projekat na kojem
trenutno rade je porudžbina na kojoj će zaraditi 50 dolara. Kada se ta suma podijeli
na tri dijela, svaka od njih će zaraditi oko 25 centi na dan. To nije mnogo,
ali je više nego što mogu da zarade na suku, odnosno lokalnoj pijaci.
"Suk ne nudi razumnu cijenu. To čak ne pokriva ni troškove vune",
objašnjava tkalja Rakia Nid Lčguer.
Posrednici kupuju tepihe
od lokalnog stanovništva i preprodaju ih prodavnicama u Marakešu i drugim
turističkim centrima. Prodavnice tepiha u Marakešu prodaju ćilime za stotine
dolara. Ali tkalje koje ih prave su siromašne žene u udaljenim selima, koje čak
ni ne govore marokanski arapski. Za njih, ta pijaca je predaleko.
"Imate veoma lijep tepih, oni vam ne nude dobru cijenu, a zatim ga
odnesu u Marakeš i dobiju dosta novca za njega", kaže Kadiža
Ihilnasaf, predsjednica Asocijacije tkalja iz Anzala.
U tom brdskom naselju, 88 žena su se okupile u cilju da izbace posrednika iz transakcije.
"Umesto da prodajem
posredniku, sada donesem u sjedište asocijacije i sama ga prodam", priča Fatima Ait Elkadi.
Da bi se napravio jedan veliki ćilim potrebno je oko mjesec dana tkanja i
prodaje se za oko 150 dolara. Sve, osim 20 dolara, ide direktno tkaljama.
"Sada dobijam sav novac. Žena dobije novac kojim može da kupi stvari
koje su joj potrebne", kaže Ihilnasaf.
Tkalje sada zaradjuju više za svaki tepih, ali prodaja ne ide najbolje. Za
poslednje dvije godine, od kada je osnovana asocijacija, blagajnica Zahara Ait
Ali prodala je svega 4 ćilima, za ukupno 300 dolara.
"Prodamo jedan tepih, a onda moramo da čekamo dugo da bi prodali
sledeći", kaže ona.
Mala zarada od ovog posla ne nudi motivaciju mladim djevojkama da nauče zanat.
"Imam 5 ćerki, a samo jedna zna kako da tka", priča Rakia, a
Fadma Hasi dodaje - "naše ćerke kažu da smo uništile zdravlje praveći
tepihe i neće da imaju ništa sa tim. One hoće da nauče nove zanate, ovo ih ne
zanima".
Sa svakim djetetom koje odbije to da nauči, umjetnost koja je na ovim
prostorima opstala vijekovima, sve je bliža izumiranju.
